Circle of questions?

Istina, u zadnje se vrijeme sve vrti oko romana.
Ipak, tri najčešća pitanja, nekim nelogičnim redoslijedom (ali vrlo istinitim) su:
3. Kad će roman?
2. Jesu oni tekstovi sa stranice svi o tebi?
1. Kako to da nemaš nikoga?

Pa dobro, po redu..
3. Nemam pojma kad će roman (brzo je prerelativan odgovor). Ovo mi je prvi, nisam sigurna da struktura valja, ne znam koliko će toga urednici htjeti mijenjati, ne znam koliko ću toga ja još željeti dodati ili izbaciti, ne znam jesam li uspjela prenijeti ono što želim reći. Problem kod pisanja je što pisac sam ima jasnu sliku onoga što želi reći, ali nerijetko se dogodi da baš zbog te jasnoće propusti sliku prikazati onome koji čita. Pokušavala sam izbjeći ono što se meni ne sviđa kod drugih knjiga (besmisleni opisi svega i svih koji te odvlače od radnje, samo popunjavajući prostor) i vjerojatno time napravila nešto što se drugima neće svidjeti kod moje. I to je u redu.
Dakle, ne znam koliko će sve trajati jer uz to pišem i kratke tekstove za stranicu.
Što nas dovodi do…

2. Priče apsolutno nisu sve o meni. U nekima ima mene na način da je to moj doživljaj nepostojećeg događaja. Ipak, nemam tako buran ljubavni život.
Što nas dovodi do…

1. Haha, ok. Dovedite mi nekoga tko je dobra osoba, tko se propitkuje čitavo vrijeme oko svega, želeći raditi na sebi iznova i iznova. Nekoga dovoljno odvažnog da prizna kada ne zna i nekoga dovoljno inteligentnog da u svakodnevnim debatama može promijeniti vlastiti stav, ako mu netko iznese dobre argumente. Nekoga tko voli putovati, istraživati i otkrivati, jer samo takav može shvatiti moju strast prema istom. Nekoga tko se boji, ali ne pušta da mu strah uvjetuje postupke. Nekoga tko je sportaš, avanturističkog duha, tako da razumije zašto želim trčati utrku kroz šumu ili Wings u Zadru, da razumije zašto radim sklekove na random mjestima i da se ne čudi mojim zgibovima na autobusnim i tramvajskim stanicama, nego da mi se pridruži. Nekoga tko može zamisliti da u kući jednog dana ima nekoliko utega, ali i policu sa tisuće knjiga. Onoga koji se može u knjigama izgubiti, pa tako pronaći. Jer jedino će takav shvatiti mene. Nekoga tko zna kako se izraziti i tko ima želju učiniti to. Tko će iz dubine sebe, ignorirajući površinska saznanja i tuđe utjecaje, smjernice, nekako iznijeti barem jednu originalnu misao. Jednu ideju. Svoju ideju. Jer jedino će on shvatiti moju kreativnost i potrebu da taj dio razvijam.
Dovedite mi nekoga tko balansira između toliko verzija sebe, nekoga kompleksnog. Jedino takav može shvatiti ovu moju kompleksnost. I jedino s takvim može biti jednostavno.
(Nije na odmet ni da je zgodan, ajde.)
Što nas dovodi do..

3. Kad će roman?