Plot twist.

Bilo mi je valjda 5 godina, susjedi su imali nekog ultra slatkog zeca i ja sam se stalno igrala s njim.
Jednom me mama za vrijeme ručka htjela uplašiti, pa mi je za meso na stolu rekla da je zec.
Očekivali su moje suze, vrištanje i tipičnu reakciju djevojčice.
Rekla sam da je zec jako fin.
Plot twist – to nije bio zec, a ja nisam bila tipična djevojčica.

Nisam gledala crtiće jer je dida tvrdio da su crtići za djecu. (Ne kužim, kad sam prestala biti dijete, dida?)
Gledala sam s njim nogomet i znala sam da su plavi “naši”.
To je bilo jedino što sam trebala znati. Tako je barem dida rekao.
I gledala sam neke borbe gdje je “naš” bio onaj koji bolje udara.
To je valjda bilo zaslužno što sam, kad odrastem, htjela biti Hercules, Xena, Conan ili Batman.
Ma bilo tko, samo da ima neke borbe. I da sam ja ta koja bolje udara.
Plot twist 2 – mama me s 5 (i pol!) upisala na ples.

U njenoj glavi, već sam bila balerina i ona je mogla zamisliti kazališne daske pod mojim nogama i reflektore koji svijetle u moje lice dok ja čak i elegantno dišem.
Iz baleta sam naučila šest pozicija.
Zovu se: prva pozicija, druga pozicija, treća pozicija, četvrta pozicija, peta pozicija i šesta pozicija.
Onda sam prešla na hip-hop. Tu sam već bila “svoj na svome”.
Plot twist 3 – postala sam hrvačica koja slobodno vrijeme provodi dižući u teretani svako željezo koje nađe.

Sa jedanaest godina napisala sam sastav i nastavnica me pitala je li to pisala mama.
Došla sam kući i ponosno zaključila da ću postati pisac.
Mama (valjda je to razlog) nije htjela da budem nesretna kada mi se snovi ne ostvare, pa je rekla da vjerojatno neću.
Plot twist 4 – objavila sam zbirku pjesama, napisala stotine kratkih priča i eto – izlazi mi roman.

Dogovorila sam nekoliko intervjua. Znala sam da trebam tim stručnjaka da budem ženstvenija jer, ruku na srce, stvarno hodam kao muško. Klikica (Kika) je nacrtala haljinu, a onda je i sašila. Rekla sam joj još nakon hlača da mi je najdraža dizajnerica, ali haljina je nadmašila sva očekivanja. Anja me našminkala, pa sam samu sebe iznenadila u ogledalu. Novinar Marijo je pripremio pitanja za intervju, ali prije toga me odlučio fotografirati u knjižnici. Napravio je odličan plan. Razmaknuo je knjige, ja sam u nježno bijeloj haljini stajala iza police držeći jednu od knjiga – prva koju sam dohvatila (nisam gledala o čemu je i koji je naslov jer – kad se fotkaš, onda samo glumiš da čitaš).
Sunce mi je obasjalo našminkano lice, držala sam treću baletnu poziciju u štiklama.
Sve je bilo kako treba biti, čak sam i disala elegantno. Marijo je napravio 20-ak fotki od kojih smo kasnije trebali odabrati najbolju.
Plot twist 5 – pregledavajući i zumirajući fotke, shvatili smo da naziv knjige koju držim sadrži riječ – Orgije.

Nego, izlazi mi roman.
Nisam nikada bila tipična djevojčica, ne samo zato što sam barbikama kidala glave.
Većinu puberteta provela sam igrajući biljar. To i dalje činim (biljar, ne pubertet).
Hodam kao muško, cijepam drva kad zatreba, dižem teške stvari i bacam ljude.
Plot twist 6 – roman je ljubavni i tipično – ženski.